Selo Velić spominje se u arheološkoj literaturi 1921. god. kada je na njivi Krivači pronađen rimski miljokaz. Miljokaz je datiran u 236. god. u vrijeme vladavine Maksimina Tračanina (235.-238. godine). U selu Jabuka zabilježeni su nalazi srednjovjekovnih keramičkih posuda i tri komada željeznog oruđa, a 1979. god. i jednog ranosrednjovjekovnog groba. Na prostoru Krcine ograde, koji se nalazi između Jabuke i Velića, 1980. god. ustanovljen je prapovijesni suhozidni bedem (oko 200 m dužine i oko 6 m širine) s dva polukružna proširenja. Iako su do danas na ovom prostoru zabilježeni i drugi arheološki nalazi iz prapovijesnog, rimskog i srednjevjekovnog razdoblja, lokalitet na kojem je izvršen arheološki pregled ne spominje se u literaturi. Kako bi se zaštitio, lokalitet je upisan u registar kulturnih dobara pod brojem RH reg. br. Z-5709.
U veljači 2013. god. Katedra za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu započela je arheološka istraživanja na lokalitetu Velić.
S odobrenom financijskom potporom iz Županijskog proračuna Splitsko – dalmatinske županija u 2025. godini nastavljana je
Istraživanje, konzervacija i prezentacija ranokršćanske memorije u selu Velić kod Trilja
Istraživanje i konzervacija provedeni su i uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Ranokršćanska memorija istražena dokumentirana i preliminarno zaštićeni u selu Velić kod Trilja građevina je pravokutnog tlocrta dimenzija 8,46 x 10,52 m, s polukružnom apsidom širine 2,74 m i dubine 1,92 m na istočnoj strani. Građevina zajedno s apsidom poprima dimenzija 10,25 x m 10,52 i sastoji se od tri prostorije. Središnja prostorija unutarnjih dimenzija 3,75 x 4,35 ima apsidu na istočnoj strani. S njene zapadne i južne strane nalazi se prostorija s tlocrtom u obliku slova „L“. Unutrašnje dimenzije zapadnog kraka prostorije iznose 2,20 x 6,70 m, a one južnog kraka 8,46 x 3,40 m. Sa sjeverne strane nalazi se prostorija dimenzija 7,86 x 2,17 m, a u njenom stočnom dijelu smještena je sama grobnica. Ona ima pravokutni tlocrt orijentacije istok-zapad. Sa sjeverne, južne i istočne strane omeđena je zidovima SJ 4, 5 i 6. Sjeverni zid, zid SJ 4, dugačak je 9,04 m, a u prosjeku je širok 0,64 m. Južni zid, zid SJ 5, širok je 0,64 m i dugačak 5,94 m. Zid SJ 6 širok je 0,65 m, a dugačak 3,32 m. Unutar grobnice, uz zidove SJ 4 i 5, smještena su dva zidana ožbukana ležaja za pokojnike SJ 10 i SJ 11, između kojih se nalazi kanal SJ 12. Ležaji su široki 0,70 m (SJ 10), odnosno 0,65 m (SJ 11), dok širina kanala između ležaja SJ 12 iznosi 0,67 – 0,45 cm. Na istočnoj strani ležaja SJ 11, u kutu između zidova SJ 4 i SJ 6, dokumentiran je kameni jastuk za glavu. Uzduž unutrašnje strane zidova SJ 4 i 5 pružaju se manje pravilno tesane ploče muljike SJ 9, koje su tvorile bačvasti svod. Sam bačvasti svod grobnice nije sačuvan, ali su sačuvani njegovi ostaci na ulazu u grobnicu i na zidu SJ 6, na kojem je dokumentiran kompletni luk svoda. Na temelju manjih pravilno tesanih ploča muljike SJ 9 i poznatih primjera presvođenih grobnica, može se pretpostaviti da su ploče muljike bile postavljene „na nož“ i međusobno povezane žbukom. Nasuprot zida SJ 6 dokumentiran je ulaz u grobnicu širok 0,67 m koji je izvorno bio zatvoren kamenom pločom. Širina ulaza odgovara širini kanala SJ 12, ali se kanal SJ 12 prema istoku sužava.
Ulazu u grobnicu pristupalo se iz sjeverne prostorije, iz dijelom obzidanog prostora koji podsjeća na ulaze tipa a pozzetto, pri čemu je kamen živac (čini se dijelom tesani) iskorišten kao obzid i kao stepenica za silazak na razinu kanala SJ 12. Sjeverna je prostorija s južne strane omeđena zidovima SJ 5 i SJ 8. Zid SJ 8, širok je 0,52 m i dugačak 1,14 m. Između zidova SJ 5 i SJ 8 dokumentiran je ulaz u sjevernu prostoriju, odnosno prag SJ 14 izrađen od kamenih pločarazličitih dimenzija, preko kojeg se u nju silazilo. Širina praga, odnosno ulaza, iznosi 0,93 m. Sjeverna je prostorija sa zapadne strane omeđena zidom SJ 7, a njegovo je unutrašnje, istočno lice u sjevernoj prostoriji dugačko 2,2 m. Zid SJ 7 širok je 0,54 m. Od zapadnog kraja zida SJ 8 na pravcu zida SJ 7 nastavlja se dalje prema jugu zid SJ 42. Zid SJ 42 dugačak je 0,61 m, a širok 0,62 m. Paralelno sa zidom SJ 42 položen je zid SJ 19 koji se od zapadnog kraja zida SJ 5 nastavlja prema jugu. Zid SJ 19, zajedno sa zidovima SJ 5, 20, 21 i apsidom SJ 22, omeđuje središnju prostoriju. Dužina zida SJ 19 iznosi 2,38 m, a širina 0,69 m. Na istom pravcu kao i zid SJ 19, leži zid SJ 20. Dužina zida SJ 20 iznosi 1,67 m, a širina 0,64 m. Međusobna udaljenost zidova SJ 19 i SJ 20 iznosi 1,43 m, što je ujedno i širina ulaza u središnju prostoriju. Na jugu je središnja prostorija omeđena zidom SJ 21 koji se od južnog kraja zida SJ 20 nastavlja prema istoku. Dužina zida SJ 21 iznosi 5,57 m, a širina 0,69 m. Istočni krajevi zida SJ 5 i SJ 21 povezani su apsidom SJ 22. Zid apside SJ 22 širok je 0,63 m. Širina apside iznosi 2,75 m, a dubina 1,92 m. Jugozapadna prostorija sa središnjom dijeli zidove SJ 19, 20 i 21, a omeđena je i zidovima SJ 23, 24, 35, 8 i 42. Zid SJ 23 nadovezuje se nistočni kraj zida SJ 21, odnosno južni kraj zida SJ 22, prema jugu. Dužina zida SJ 23 iznosi 3,36 m, a širina 0,76 m. Na južnom kraju zida SJ 23 prema zapadu se nadovezuje zid SJ 24. Dužina zida SJ 24 iznosi 8,46 m, a njegova širina iznosi 0,68 m. Na zapadni kraj zida SJ 24 nadovezuje se zid SJ 35 koji leži na pravcu zida SJ 42. Zid SJ 35 dugačak je 5,32 m, širok 0,58 m. Između zidova SJ 35 i SJ 42 dokumentiran je ulaz u građevinu, odnosno prag SJ 40 izrađen od dvije kamene ploče različitih dimenzija. Širina ulaza iznosi 1,36 m.
Istražena i opisana građevina konzervirana je i prezentirana na način da je započelo stvaranje novog sadržaja arheološkog turizma u triljskome kraju. Potrebno je dovršiti arheološka istraživanja kako bi se mogli pripremiti i provesti konzervatorsko-restauratorski radovi koji bi u potpunosti zaštitili istraženu arhitekturu i omogućili njenu prezentaciju na licu mjesta. Istražena arhitektura se nalazi u neposrednoj blizini aktivnih pješačkih, biciklističkih i kulturno-povijesnih staza u triljskom kraju i dovršetak istraživanja, konzervacije i prezentacije predstavljao bi obogaćenje postojećih sadržaja.
